Papuk iz dana u dan kao magnet privlači sve veći i veći broj onih nekih drugačijih, neću ih nazvati ludima ali normalni definitivno nisu, a naša mala zajednica raste iz dana u dan. Jedna takva priča je i ona Lukina koji se doselio iz ravnice u jedno od najviših sela Slavonije, ove prekrasne netaknute planine sa samo desetak stanovnika. Svi smo čuli razno razne priče i pričice, ali ova je luđa od Snjeguljice i sedam patuljaka, a ide ovako:
„Jednom davno, tamo dolje pored Drave, među zlatnim poljima žita, kada sam imao samo dvadesetak godina jednog dana osjetio iznenadnu, oštru bol u desnoj strani leđa. Isprva sam mislio da je riječ o nečemu bezazlenom, ali kako dani prolaze, bol ne jenjava. Odlazim prvi put liječniku. Antibiotik za antibiotikom, vrijeme prolazi, a meni nije ništa bolje. Nakon dužeg razdoblja patnje, završavam u bolnici, savijen od bolova, podvrgnut svim mogućim pregledima. Na kraju me otpuštaju kući s dijagnozom – pijesak u bubregu. Rečeno mi je da će bol proći kada se bubreg očisti, uz još nekoliko tura antibiotika.
Naravno, stvarnost je bila drugačija. Dani prolaze, bol ne prestaje, naprotiv – pojačava se i širi na drugu stranu leđa. Vraćam se liječniku, ovaj put iscrpljen i u još jačim bolovima. Tada napipavam nekoliko kvržica na desnom testisu. Kada sam to rekao doktorici, odmah me uputila na rendgen i dodatne pretrage. Nakon što su svi nalazi stigli, dolazi dijagnoza koja mi mijenja život: karcinom testisa, proširen na oba plućna krila, limfne čvorove, jetru, kukove, pa čak i glavu…
Na pregledu sam bio sam. Od šoka jedva uspijevam doći kući i priopćiti vijest svojoj obitelji. I oni, jednako kao i ja, nisu mogli vjerovati – mjesecima sam obilazio liječnike i specijaliste, a nitko nije vidio ništa.
Nekoliko dana kasnije odlazim na operaciju. Uklonili su tumor i nakon deset dana oporavka pušten sam kući ali tek tada započinje moja prava borba – ne samo protiv bolesti, već i protiv vlastitog uma. Metastaze su bile gotovo posvuda. Gotovo da nije bilo organa koji nije bio zahvaćen. Prognoziraju mi u najboljem slučaju pola godine života. Raka na Valpovačkom groblju samo što nije iskopana, a rodbina, prijatelji i poznanici polako se opraštaju sa mnom.
Ipak, nisam se predavao. Odmah po izlasku iz bolnice krećem s prirodnim terapijama: ljekovite gljive Shiitake, Reishi, Cordyceps Militaris, ulja biljaka, sirova veganska prehrana, razni čajevi i biljni pripravci.
Dan nakon rođendana krećem na kemoterapiju. Pomislim – “krasan poklon”. U sebi vrtim najgore scenarije: povraćanje danima, oštećenje organa, potpuni pad imuniteta… i na kraju ravna crta na ekranu.
Ipak, odlučujem vjerovati. Istražujem. Čitam znanstvene radove o ljekovitim gljivama i njihovom antikancerogenom djelovanju. Ono što tada gotovo nitko u Hrvatskoj nije znao, u Japanu je odavno standard – čak 13 registriranih lijekova na bazi gljiva koriste se uz kemoterapiju, intravenozno.
Doći do kvalitetnog ekstrakta bilo je iznimno teško. Putem preko stotinu ruku iz druge države nabavljali smo kapsule s uljnim ekstraktima – pio sam ih 16 dnevno, s tri vrste gljiva, ukupno 750 mg po kapsuli. Kemoterapija i pametni lijekovi počeli su djelovati od prvog dana, a ono što me najviše iznenadilo – nisam imao gotovo nijedan očekivani nuspojavni simptom. Nisam povraćao, imunitet mi nije pao ni jednom, nijedan organ nije bio oštećen. Na kraju liječenja, bio sam potpuno izliječen, na opće iznenađenje liječnika i svih koji su me poznavali.
Znao sam zašto sam prošao tako dobro – i znao sam da to znanje ne mogu zadržati samo za sebe.
Dvije godine nakon izlječenja, iz zahvalnosti prema ovom čudu prirode, organizmu koji nije niti biljka niti životinja, rađa se ideja o Fungheziji. Žurno kupujem laboratorijsku opremu za ekstrakciju ljekovitih gljiva, s ciljem da izbjegnem alkohol u procesu i napravim čarobni napitak bolji od onoga koji sam sam koristio.
Nisam znao točno u što se upuštam, ali znao sam jedno – želim napraviti najbolji mogući proizvod od ljekovitih gljiva.
Moj cilj? Doživjeti stotu. A do tada, svakim danom raditi na još boljim i snažnijim ekstraktima koji će pomoći tisućama bolesnih i zdravih ljudi da sačuvaju ono najvažnije – svoje zdravlje.
Danas, deset godina od dijagnoze, redovito se kontroliram, živim zdrav i ispunjen život na Papuku, u planinama kakav sam oduvijek želio. Bez ijedne tegobe, zdraviji nego ikad.
I istina je, zdrav čovjek ima tisuću želja, ali bolestan – samo jednu.
Ovo je moje osobno iskustvo s dijagnozom i liječenjem, ova objava ne predstavlja medicinski savjet. Svaka osoba i svaki slučaj su jedinstveni – ako se suočavate s dijagnozom, važno je da se savjetujete sa svojim onkologom.”
Luka
Facebook objava “Shumska Ceramica” 12.08.2025.